Uvoz i izvoz dva su temeljna pojma u međunarodnoj trgovini koji se odnose na kretanje roba i usluga između zemalja.
- uvoz: Uvoz su robe i usluge koje zemlja kupuje od stranih zemalja. Kada zemlja kupuje proizvode ili usluge od druge nacije i donosi ih unutar svojih granica, te se stavke smatraju uvozom. Ta se dobra i usluge proizvode u drugim zemljama i unose kako bi se zadovoljila domaća potražnja ili kako bi se koristili u lokalnim industrijama. Primjeri uvoza uključuju elektroniku proizvedenu u inozemstvu, strojeve, sirovine, odjeću i prehrambene artikle koji se unose u zemlju za potrebe potrošnje ili proizvodnje.
- izvoz: S druge strane, izvoz su dobra i usluge proizvedene u zemlji i prodane na inozemnim tržištima. Kada zemlja prodaje svoje proizvode ili usluge drugim državama, te se stavke smatraju izvozom. Izvoz je vitalna komponenta gospodarstva zemlje jer stvara prihode i otvara mogućnosti zapošljavanja. Uobičajeni primjeri izvoza uključuju industrijsku robu, poljoprivredne proizvode, tehnologiju, usluge (kao što su turizam ili savjetovanje) i prirodne resurse koji se šalju u druge zemlje za potrošnju ili korištenje.
Ravnoteža između uvoza i izvoza zemlje ključni je pokazatelj njezine trgovinske bilance. Ako zemlja izvozi više robe i usluga nego što uvozi, ona ima trgovinski suficit. Suprotno tome, ako zemlja uvozi više nego što izvozi, ima trgovinski deficit. Uravnotežena trgovina događa se kada su uvoz i izvoz zemlje približno jednaki.
Međunarodna trgovina igra značajnu ulogu u globalnom gospodarstvu, olakšavajući razmjenu dobara i usluga preko granica i promičući gospodarski rast i specijalizaciju među državama. Vlade često reguliraju uvoz i izvoz putem tarifa, trgovinskih sporazuma i drugih trgovinskih politika kako bi zaštitile domaću industriju, promicale pošteno tržišno natjecanje i postigle ekonomske ciljeve.